Voljena bakina Roberta-6 god...
srijeda, 01.10.2008.
MILO MOJE


OD TETKE SNJEŽE DOBILA SAM RIJEČI OD ŠKORE:

MILO MOJE,MILO MAME SVOJE,
VIŠE MOJE,NEGO MAME SVOJE,
MILO MOJE,ZLATO MAME SVOJE,
IMAL RANO,NADE ZA NAS DVOJE,
RECI DAL ME VOLIŠ,ZLATO?
MILO MOJE, MILO UMILJATO
OTKAD TE JA VIŠE NE LJUBIM
NITI SPAVAM NIT SE SRETNA NE BUDIM
RECI,DAL ME VOLIŠ,ZLATO?
MILO MOJE,MILO UMILJATO
RECI DAL ME VOLIŠ ZLATO
MILO MOJE,MILO MAME SVOJE.


ČITA BAKA RIJEČI PJESME OVE,KAO DA SU ZAME NAPISANE,ZNA BAKA DA JE MNOGO LJUDI OVAKO NESRETNO,ZNA BAKA ALI MISLIM DA NEMA NESRETNIJE BAKE OD MENE,TOLIKO TE VOLIM DA NEMOGU NI DISATI BEZ TEBE.TOLIKO TE VOLIM DA RIJEČIMA ISPISAT NE MOGU KOLIKO MI NEDOSTAJEŠ OLOVKA NEMOŽE NAPISATI.TO SE RIJEČIMA NE MOŽE OPISATI.BOLI,BOLI SRCE BOLI,ODKAD TE NEMA NITI SPAVAM NITI SE SRETNA BUDIM.MILO MOJE,MILO UMILJATO,MILO MOJE MILO MAJKE SVOJE.VOLIM TE ANĐELE MOJ VOLIM TE ROBERTA,UNUKO MOJA PRVA,VOLIM TE MILO MOJE.
nedjelja, 20.04.2008.
6.


26.11.2003

Nezna kako baka
da pomogne sebi
samo možda onda
kada dođe Tebi
Jednoga će dana
Tebi baka doći
samo nezna
koliko će,još
Vremena proći!!


27.11.2003

Tišina je,tišina srce kida,na malenom brežuljku jedan grobić sjaji,svaki dan dido i baka obilaze tvoj novi dom,nije više srce veselo kao nekad,nekad smo bili radosni što ti možemo nešto pružiti,nešto kupiti,obići tebe u kući koja je nedaleko od nas,prošetati ponekad puni veselja,jer i ti si bila vesela kad god nas vidiš,nema veze što smo se isti dan po ko zna koliko puta vidjeli,voljeli smo te,to si znala,to si osjećala.Polagano se spuštamo sa brežuljka,baka gleda u nebo,gleda u oblake koji se sastavljaju i iz kojih će kiša uskoro kiša da klizi,kai i suze što klize niz bakino lice,zašto kiša pada,koga nebo oplakuje?Nedostaješ mi,jako mi nedostaješ,neznam kako da se smirim.Jedino mi tvoj braco može utjehe malo dati,dok je on samnom,ublaži mi bol i tugu.VOLIM VAS OBOJE!!!

Image and video hosting by TinyPic
četvrtak, 10.04.2008.
5


23.11.2003

Danas je dan kao i svi oni dani od kada nisi sa nama,tužan.Svaki dan,tužan,tužniji i sve jadniji.
Obišli smo te u suzama,svi nam govore da ne plačemo,da je tako moralo biti,da te Bog uzeo sebi.Znam,uzeo te Bog sebi
jer si ti nešto najvrijenije,najiskrenije i najčistije i Bog odabire,ne zove sebi bilo koga i tebe je odabrao i pozvao da budeš u njegovom
nebeskom carstvu.Nije nas mogao gore raniti u srce nego što jest,jer ti si bila nešto najvrijednije,vrijednije od moga srca koje je kucalo za tebe od tvog prvog susreta sa svojom bakom.Nisam te mogla zadržati,nisam te mogla spasiti i nisam te mogla soatviti da uživam u tvojoj ljepoti,nešto je bilo jače od tvoje bake.
Volim te anđele moj,volim te najviše na svijetu.Samo ti lampioni i cvijeće,samo ti svoju ljubav u srcu,misli na tebe,sjećanje o tebi sada mogu dati.

SREĆICE MOJA,SUNCE MOJE MALO
TI SI UVIJEK NOVU SNAGU DALA.
BEZ TEBE MI JE SAMO TUGA I JAD
TEŠKO MI JE BEZ TEBE SAD.
I DALJE PADAJU KIŠE,VJETAR
GRANE NJIŠE,AL TEBE NEMA
SVOME DJEDU VIŠE.
ANĐELE MOJ,BOG JE TAKO HTIO
SUDBINU NAM ODREDIO..


Tvoj dido,volim te!!!

24.11.2003

Hoda baka po dvorištu,nešto tražim,a ne mogu naći,obilazim cijelo dvorište,milijuem kamen crn,na njemu si sjedila zadnji put
kad sam te slikala.Milije baka sliku tvoju,moli baka da se vrati taj dan,ne vrijedi,ne vraća se ono što je prošlo,ali ostaje uspomena,ostaje sjećanje na tebe,na sretne trenutke.Tražim tebe po dvorištu,nema te,ali svaka sitnica mi je draga,jer je ona dio tebe,sve što vidim podsjeća me na tebe.Sada još ne mogu zaustaviti suze jer one same teku,teku niz moj tužno lice.

Robertice moja,stalno dido misli na te,
a gorke suze me prate.Osjećam stlno
sad ćeš doć i svome didi u zagrljaj doć!!
Jeze ma hvata,srce me steže,bez tvog
toplog zagrljaja sve mi je teže!

Dido!!!

25.11.2003.

Voljela je baka
Uvijek da te mazi,
Voljela je baka
Na tebe da pazi,
Nema tebe,
Nemogu da shvatim.
Kako?Nek mi netko kaže
Vrijeme da se vrazi.
Sve bi baka dala
Opet da te mazi,
Sve bi baka dala
Opet da te pazi.
Da li ima netko
Da pomoći može
Nema,nema nitko
osim tebe Bože!!!


Image and video hosting by TinyPic
petak, 25.05.2007.
4.


21.11.2003.

Tko će meni,vratit
Dane sretne,
Tko će meni,vratit
Snove neodsanjane,
i toplinu doma rođenoga
Što se zgasi
od kad tebe nema.
U mom srcuživiš ti....
Roberta bakina





Na groblje će baka poći,jer mi tamo spavaš ti....
Gdje god da krenem tebe vidim,
na tebe baka stalno misli.....

Sve su ovo prazni jauci
I uzaludna nadanja
Da vratit ćeš se,
Sve su ovo prazni dani
I beznadna ćekanja
Jer ne mogu reći
Uspomeno stani
Ne mogu reći
Da su prošli naši sretni dani
Ne mogu tebe naći
Moj anđele,
A tražim te posvuda
od one noći tragićne
od onog jutra
kad saznah da vječno
zaspala si moj anđele......


22.11.

Danas smo okitili tvoj vječni dom.Sav je u bijelom,svi tvojo koji te vole i kojima najviše nedostaješ plaću,jecaju i nemogu shvatiti zašto ode od nas.Mateo nas grli i ljubi,njegovi zagrljaji i poljupci sada su tvoji...
Tu si u našim srcima,u našoj duši voljena naša.Suze,suze i samo suze na sve strane.Težak dan,savki dan je sve teži i voljena moja,nedostaješ mi milo moje više nego išta na svijetu.Svega bi se baka odrekla,i hrane i pića,za samo povratak tvoj...........NEMA povratka zna baka,ali zna i to-jednog dana ti ćeš je doćekati,raširenih ruku,a i baki će tada biti lakše...........To mi je sada jedina utjeha,tješi se baka,utjeha srest ćemo se jednog dana ćekat ćeš me negdje daleko,gdje si sada ti.........
VOLIM TE LJUBAVI MOJA!!!!!!!!!!!
srijeda, 11.04.2007.
3.


17.11.2003.
Dan kišan,tmuran.Vjetar puše.Sjeća se baka tvoja,ni kiša ti nije smetala,ni vrućinani vjetar,ubundala bi te mama i svaki dan bi nam dolazila,ujutro bi znala baku buditi,navečer ljubiti i odlaziti kući.Jadna li je sada tvoja baka,nikad jadniji i bolnija kao ovih dana.Gledam danas tvoju majku jadna li je i ona,izgubi te tako naglo,jedinu malu kćerkicu,s tobom je znala pričati,s tobom se tako malo savjetovala,utjeha si joj bila,dijete njeno,prijateljica,Sjeća se baka,pita te ona hoćemo li Roberta ovo,hoćemo li Roberta ono,i kako ti kažeš tako bude.Nema ona sada s kim da se savjetuje.braco je mali,i ti si bila mala ali i velika,nedostaješ joj puno,zna to tvoja baka,uvijek si bila sa svojom mamom,gdje god ona krenula.Ni jednog trenutka otkad si se rodila nije bez tebe bila ni dana.Kako li pati ona sada zna samo baka tvoja.Pati baka što te nema,pati bala što nisi tu,pati baka kada vidi mamu tvoju,pati baka zbog tebe i zbog kćerke svoje.Izgubila baka unuku jedinu,nezna baka,kako da pomogne svojoj kćerki,da olakšam sebi i njoj.Zna baka da vas voli obadvije,voli baka unuku svoju,iako je više vidjeti neće...

18.11.2003.Cijeli dan netko dolazi,misli baka o tebi,voli te baka,priča baka o tebi,non-stop,mislim šta ti se dogodi maleno moje.Nisam ti bila na grobu danas,ići će baka sutra pješice,sama.Laku noć anđele moj,voli te tvoja baka,spavaj mi sine onako kako te baka zadnji put vidjela ljepotice moja lijepa,najljepša unuka bakina prva...Ćao,laku noć!!!

19.11.2003.
Ide baka u selo.Kupuje baka lampione,u cvjećaru ide naručiti cvijeće,više ti baka nemože ni sitnicu dati,sjetila se baka kada ti je kupovala po neznam koji put bananka,a ti onako vesela,onako malena kada sam te pitala šta ću bti kupiti:kupi mi bako neku sitnicu,samo nemoj,molim te bananka...Nasmijala se baka pametnoj svojoj i dugo se šalila sa tobom o tome.Ne kupuje baka više za tebe ni slatkiše,ni gricklaice,ni sokiće...Kupuje baka,jadna ja,lampione,da ti svijetle oko malenoga groba...Prošetala baka teškog koraka do tebe,da te obiđe,da se s tobom napriča...Sjela sam,s tobom se ispričala,a ti mi ne odgovaraš,samo me slušaš i slušaš...Plačem,pričam,pitam i tebe i sebe šta ti se dogodilo zlato moje,šta ti se dogodi anđele moj,zašto nas ostavi u tuzi i bolu,dali će nam ikada biti lakše...Neće,dok god živimo uvijek će nam biti teško,uvijek ćeš živjeti u našim srcima.Sve smo ti dali i svoje srce bi ti baka dala da ti budeš sada ovdje,a tu gdje si ti.Kupila baka "Jutarnji list" i slučajno pročita:Roberta nije umrla od trovanja".Od ćega si umrla tako naglo jedino moje,dali su doktori pogriješili,dali ćemo ikada saznati,zašto si vječno zaspala,ćijom si greškom sada tu,gdje jesi...Volim te Roberta,volim te!!!


40 dana bez tebe...

Ne brini.
Obećala sam ti..
Ostat ćemo zauvijek zajedno...
Cijelki ću te život držati za rukicu.
Cijeli ću se život smijati sa tobom..
I kad nećeš moći zaspati...
bit ću ovdje,
i uzeti sve tvoje strahove,
i kad zaplačeš,bit ću ovdje.
i reći ti da nikad nisi bila ništa manje nego prelijepa...
Ne brini.
Obećala sam ti...
OSTAT ĆEMO ZAUVIJEK ZAJEDNO!!!
Tvoja Baka
(prepisala iz "Večernjeg lista"20.11
40 dana nisi tu,ovdje,nisi sa nama,ali mi smo s tobom anđele naš voljeni....


srijeda, 04.04.2007.
2.


14.11.2003.

Bili su tvoja mama i braco.Voljeni brat odmah uzima albume i tebe traži,znaš,moraš znati i znala si da te on voli.Voljet će te,neće baka dozvoliti da te zaboravi.Misli i neki dn na tebe,donijela baka dva voćna jogurta,jedan je posjeo,a na drugi pokazuje,seki,tebi ostavlja,jedina moja.Neće baka maći albume,podići će bracu kad kod bude htio da te poljubi na slici.Sda je baka sama,kao i onih dana kada je sama,znam nisam sama i ti si sa mnom.Po cijeli dan na tebe mislim,s tobom pričam,iako ne odgovaraš znam šta bi rekla.Volim te,stalno ponavljam,jer si uvijek željela puno pažnje,i znam gdje god si da ćeš znati da te volimo.Sjeća se baka kada si grlila svoga bracu,kako si govorila,VOLIŠ LI BRACO SEKU SVOJU,on bi samo rekao,DA volio te tvoj maleni brat i još te uvijek puno voli.Tišina u kući,baka sama ali s tobom.VOLIM TE LJUBAVI MOJA.Čeka baka didu pa ćemo ići tebi.
15.11.2003.

Subota ne volim više subotu,tmuran dan,tužan dan bez sunca.I tvoja baka je baš kao i ovaj dan,tmurna,tužna bez imalo volje za bilo ćim.Neizvjesnost me izjeda,pitanja nagrizaju,to ti se dogodi pita se baka po nezna koji put.Više neznam ni što bi pisala osim istog što se svaki dan ponavlja,zašto,kako,dali smo te mogli spasiti,dali bi sada bila sa nama da smo nešto drugo učinili,tko je pogriješio tko je kriv što te izgubismo tako naglo?Neznam nema odgovora,samo znam i shvaćam-tebe nema,nikada više nećeš:baka te neće slušati,slušati tvoj mili glas,tvoj veseli smijeh,tvoja pitanja na koja sam ti znala odgovoriti.Danas nema kod bake ni mame ni Matea,on mi je sada utjeha,u njemu baka vidi tebe,vidi njegove ruke kada grle osjeća baka,i njegove i tvoje.

16.11.2003.
Već 6 nedjelja bez tebe.Svaka nedjelja sve je tužnija i tužnija,nedjelja dan odmora,ništa se ne radi,ali zašto razmišljam,mislim,slike tvoje gledam.Slike gledam i suza za suzom teče.Svaka tvoja slika za baku nešto znači.Svaki put kad sam te slikala uvijek mi je to nešto značilo,mislila baka kad moja cura oodraste imat će slike za uspomenu na svaki trenutak svog sretnog djetinjstva...Procvjeta cvijeće,baka te stavlja u njega jer i ti si bila moj cvijet.Sjeća se baka svakog trenutka što je stobom provela.Slike gledam i plaćem,bilo bi puno ljepše da si sada u mom krilu i da ti govorim:ovdje si se slikala kod bake u kući,ovdje u dvorištu,ovo je kad ti je dido kupio ljuljačku,ovo je kad ti je dido kupio sanjke,ovo te baka bacila u snijeg,ovdje te baka slikala kad je procvjetala jabuka i tako slika za slikom,suza za suzom teče,slijeva se niz bakino tužno lice.Tužna i žalosna,jadna i sama je tvoja baka.Zašto je to tako,zašto te nestade zašto nestade radosti moja...Ti si bila moja radost,ti si bila moje veselje,ti si bila moja svjetlost i sunce što na nebu sja...Sve si i sada bakino,samo te nema da osjetim tvoj miris,da osjetim tvoj govor,tvoj zagrljaj,poljubac,smijeh,sve tvoje,nema te blizu,ali ostaše slike da se baka njima tješi.VOLIM TE ROBERTA,ime bakino lijepo....
subota, 31.03.2007.
1.


U naš život uvukla se bol i tuga,11.10.2003.umrla je naša voljena Roberta,iznenada.Nikada nije bila ozbiljnije bolesna,doktoru je išla samo radi prehlade.Kako je mogla umrijeti tu noć u bolnici u današnje vrijeme,što se ustvari dogodilo,zašto je njeno maleno srce stalo ni danas dok ovo pišem-26.05.2004.mi neznamo.Doktori se nisu izjasnili,rekli su da neznaju,11.10.2003.napravljena je obdukcija od strane bolnice,ali te nalaze nismo nikada vidjeli.Nalazi od obdukcije "sudske medicine" govore da je naša djevojčica bila zdrava,svi njeni organi,visina i težina odgovoraju njenoj dobi.Srce i pluća su poucali,što se dogodilo te noći sa našom robertom,dali ćemo ikada saznati??
Znamo samo da smo zauvijek izgubili našu voljenu Robertu,i da je ništa više ne može nama vratiti,ništa više...



4.11.2003
Bol,bol i samo bol,pitam se zašto nas ostavi naše najvoljenije biće koje nam je toliko ljubavi i snage dalo,uvijek sam govorila da si ti moja prva i najvoljenija unuka.Prvo ti Roberta,jer ti si prva i uvijek ćeš biti prva dok god baka živi.Prve riječi,baka je bila s tobom,prvi koraci,baka je bila s tobom,prvi osmijeh opet je baka s tobom,sve prvo si pokazivala među svima i svojoj baki jer morali si znati da te baka voli,da se baka raduje s tobom,da je baka uvijek tu.I zadnje trenutke života tvoga ponovno je baka s tobom,zadnji stisak tvoje male ruke na bakinoj ruci,zadnji poziv mami i svojoj baki.Nije baka bila svjesna da je to veče zadnji susret,da ti zadnji put drži ruku,da ti se zadnji put obraća.A ti si do zadnjeg trenutka znala da sam ja kraj tebe.Volim te i voljet ću te dok živim,dok postojim,dok dišem,jer znam da si i ti uvijek sa mnom,samo tvoj lik baka ne vidi,ali baka to osjeća,osjećam da si na slici i da me pogledom pratiš,dok vjetar miče lišće blizu mene,znam,da si i ti tu da mi tiho šapćeš,bako tu sam blizu,tu sam kraj tebe,neplači bako,obriši suze.VOLIM TE BAKO,VOLI I TEBE TVOJA BAKA,ANĐELE MOJ!!!!

5.11.2003
Svanuo je još jedan tužan dan.Očekuje baka da će se saznati što se tog crnog petka događalo s tobom,tvojoj mami i bracom.Ništa,samo znam da ću i danas biti u mislima s tobom.Što se dogodilo,šta te oduzelo,s ćime si se tako nejaka borila.Neznam,nije mi jasno,samo mi je sve jasnije da tebe nema,da mi nemožeš ništa reći,da me nemožeš ni danas zagrliti,nježna ljubavi moja...Što se događalo tog petka kod kuće,a onda u bolnici.Tko je pogriješio,tko te uzeo od nas,mislim da bi mi olakšalo kada bi se saznalo.Možda,neznam,samo znam 25 dana je prošlo bez ijedne riječi istine,samo nagađanja.Šta da radim,kud da krenem da si olakšam ovu neizvjesnost.Znam,nemogu te vratiti,znam ne možeš ustati,ali znam da bi morali saznati istinu zvog tvog voljenoga brace i mame,znam da bi i ti to željela,iako si bila premalena.6 i pol godina samo si s nama živjela.To je malo,to je nepravedno i od boga,a i od doktora ako su pogriješili i sada kriju istinu kako bi sebe zaštitili,ali sine i oni imaju djecu,neznaju da im se to nedaj Bože može ponoviti.Volim te i voljet ću te dok god bar u san dođeš da osjetim tvoj dodir,da vidim tvoj lijepi,veseli osmijeh.Da osjetim tvoj čvrsti zagrljaj oko svog vrata,da osjetim tvoj topli poljubac na svom licu.Ndam se da ćemo ponovno skupa biti kada i baka oči zatvori...

6.11.2003.
Mama i Mateo su došli.Mateo zove bku navratima,znam da te nema,ali fali mi i tvoj poziv,tvoj pozdrav,ĆAO BAKO,dOBRO JUTRO BAKO,OSMIJEH NA TVOM LICU I TVOJ POOGLED KOJI OĆEKUJE DA SE I JA JAVIM TEBI.EVO SADA DOK OVO PIŠEM POZDRAV TI ŠALJEM ćao ljubavi moja,ANĐELE MOJ MALI,voli te tvoja baka.I dan će danas teći,sunce će se možda pojaviti,a ti,gdje si ti,da li me vidiš,da li osjećaš bakinu bol za tobom???Boli me sve,sve više me boli,jer u mislim znam,vraćam se na onu noć u bolnici kada si zvala baku da ti pomogne.Ori se bolnica,baka je stavila ruke na uši da to ne ćuje,nisam znala da je to zadnji poziv baki...Da sam znala da ti ne mogu pomoći borila bi se baka,ne bi dala da te muće.Mislila sam tu si,oni znaju šta trebaju da rade,a sada uviđam da nisu znali šta ti je i da nisu znali šta da rade,kako da se bore s onim što te napalo!!!Ni baka nije znala,ni mama nije znala I vrtim se u krug...Što se dogodilo tebi,dobro napala te neka bolest,ali što bi tvojoj mami tog crnog petka,dobro i ona se borila s nekom bolešću,ali šta bi braci i ponovno šta je bilo tebi anđele moj,pa mami,pa braci,ako je nešto što se prenosi,od danas će i baka poći doktoru,jer moram tu bolest imati i ja,bila baka s tobom do zadnjeg ćasa,ljubila te,a ti si disala blizu mene.Neka se otkrije u bake virus,bakterija.

7.11.2003.
Dan je siv i tmuran,baš kao i ja.Misli se vraćaju unazad.Ni danas nikakvih rezultata,nitko ništa nezna,nalazi stigli,ništa se nezna,sve do danas,svi su nalazi dobri,nema pesticida,novine pišu meso u redu...Ćekati,ćekati i opet ćekati još neke nalaze...Tebe nema,istine nema,nezna se ništa,novine pišu o tebi,nitko ne spominje da je i tvom braci dva puta srce stalo a treći put je oživljen.Pošao je i on s tobom,ali možda si ga ti vratila da nam malo olakšaš,možda si vidjela,znala koliko je tuge i boli ostalo otkad si nas ostavila.Ljubavi moja malena danas je baka obilazila groblje,tvoje novo dvorište,tvoju novu kuću u kojoj si sada ti...Lampioni gore,kada padne noć,svjetlo,oko tvog malog groba,da se zna da nisi sama i da smo svi uz tebe,kraj tebe i u svakom trenu mislimo na tebe,pričamo o tebi.Teško je,preteško shvatiti da si i nedavno i ti s nama sjedila za stolom,pričala sa nama,smijala se i veselila novom danu,novoj igrački,a sada je sve prazno,ne ćuju se tvoji koraci,ne ćuju se tvoji osmijesi,nema te da me pitaš ono što neznaš,pa da te baka stavi u krilo i objasni ti ono što ne razumiješ,da ti dobre savjete daje.Još jedan dan prođe bez tebe,i još neznam koliko će dana proći.Kada će možda,ako ti meni onda će baka tebi doći...VOLIM TE!!!

ROBERTA:
Tvoj lik ne mogu kiše isprati,
tvoj osmijeh ne može u vjetru nestati,
tvoj trag ne mogu snjegovi pokriti
TEBE NAM NE MOŽE VRIJEME ODNIJETI...
(Prepisala iz "Večernjeg lista"-7.11.2003.)


8.11.2003.
Težak dan,najteži do danas,moram se boriti sa sobom,danas moram odlučiti-ili ću odustati od same sebe ili ću se boriti sa sobom...Ovaj trenutak odlučujem da ću se boriti da ostanem pri sebi,da ne dozvolim svojoj psihi da me uništi...Znam,osjećam da bi i ti voljela da baka bude kao što je i bila kada si bila uz mene,da je baka bila ponosna što te ima.I danas te baka ima,ali u mislima,na slici i gdje god da krenem,znam da si samnom iako te ne držim za ruku,iako te ne vidim...Volim te,volim te i voljet ću te maleno moje...Ponosna baka.Kda si se rodila,otišla baka da te vidi u bolnici,a ti malena,majušna u inkubatoru,kažu mi samo da te mogu vidjeti mama i tata.Ali vidjela te i tvoja baka,vidjela tvoja malena usta napućena,puna,ramena...Kada si malo narasla,sjećaš li se maleno moje kako ti je baka pričala o staklenom krevetu,pričala sam ti kako da je bajka,spominjala tvoje lijepe usnice,pokazivala ti,a onda se radovala kada sam te naučila da i ti meni pokažeš što je baka vidjela.Baka ti je pričala bajke,mislila baka da ti voliš,a voljela si.Zagrliš me jako,a baka priča,Snjeguljicu,Ivicu i Maricu,Pepeljugu...Znam,kada prestanem,a ti govoriš.Pričaj mi bako,pričaj,Kozlići i Vuk,a baka priča i priča dok ne zaspeš.Tko ti sada priča,jer ti spavaš,tiho si zaspala,spavaš maleno moje,spavaj...

9.11.2003.
Nedjelja,dan odmora.Kojeg odmora?Nema odmora,mislimo,ubijamo se ja i tvoj diod,šta se dogodi,gdje se pogriješi,zašto ovo,zašto ono,odgovora nema.Možda te baka trebala naterati da te staneš,da hodaš,možda bi te probudila,možda bi došla sebi,neznam,samo znam kada sam te vidjela onako ukoćenu da sam te morala nositi,nositi i tražiti pomoć i mislila je baka da si na pravom mjestu ćim smo u bolnicu došle.Sada mislim da to nije bilo pravo mjesto,pomoći ti nisu mogli,nisu znali šta da radimo,gdje da idemo,niti možemo bez nalaza,bez dokaza bez pomoći.12 sati je,vrijeme ručka.Kojeg ručka,nije mi do ručka,kuća je prazna,zapuštena,prašina na sve strane,briga me za sve to jer nema tebe,nema nićega.Tebi treba ići na groblje,jedini je to spas,stati,s tobom,pričati,tvoje cvijeće milovati i zamišljati:ljubim ti glavu,kosu,tvoje ruke,tvoje tijelo,tvoje noge i stopala što su neki dan veselo skakutala po kući,dvorištu.Učila si se igrati,plesati i pitala:jel dobro bako?Super-govorila je tebi tvoja baka tebi-samo tako,nogimacama igraj,vrti se,prije ćeš naučiti i baka bi tebi dala ruku svoju i veselo bi skakutale,smijale se,voljele se.Voljele se,A VOLIMO SE I SADA znaš ti to,a zna i tvoja baka.Sjeti se bake,vode si tražila,vode kupovne,sestra je dala gazu,a ti si svu vodu iz gaze iscuclala pa ponovno tražiš...Bako,daj mi kupovne vode,a baka gleda u sestru.Nema vode,a možda bi te voda spasila.Da sam ti dala da piješ,piješ i piješ,možda bi se vodom isteralo ovo to zlo što je bilo u tebi,u tvojem organizmu,možda da sam ti dala puno vode da piješ,možda bi sada bila sa mnom,možda,možda,možda.Možda bi te spasila.

10.11.2003-17.45.
Prije mjesec dana u ovo doba išli smo u Brod na hitnu,baka ti je govorila:"Roberta sine,mići nogicama",a ti si onako tiho rekla:"Ne mogu bako,utrnule su mi noge".Dotakla si svoju baku rukicom,nije baka znala da je to tvoj zadnji stisak ili dodir.Do sada još neznam šta ti se dogodi milo moje.Znam,već skoro mjesec dana,tuga i bol mene i didu razdire.Hodama,amo tamo,hodamo tamo kao da kuće nemamo,svagdje smo,samo najmanje kod svoje kuće.Gdje god da dođemo samo se o tebi priča,šta ti se dogogdi.Već je pala noć,a ja i dido išli smo te obići.Kako kući doći,a da nisamo s tobom progovorili.Pričamo mi,sad didio,sad ja a na tvom grobu vjetrić leprša sa posljednjim pozdravima.Dali nam želiš nešto reći,ili si sretna što znaš da te volimo i obilazimo...Palmo dva crvena lampiona,jer bijele ne možemo naći,nema veze bitno je da ti svijetlo oko groba plamči u noći.Crvenu si boju isto voljela.Ljubim tvoj grob,ljubim tvoju glavu,tvoje ruke,tijelo i nogice što su do neki dan veselo skakutale oko nas.Dido i baka teško se rastaju s tobom,ali će te obilaziti i pričati dok god su živi.Ćao ljubavi moja,odlazimo polagano u noć.Pla je noć,okrećemo se,vjetrić miče plamičke u noći oko tvog groba i ti nama govoriš:"Ćao dido,ćao bako".Ćao,ćao,ćao po sto puta ćuje baka,tvoj mili glas.Volim te Anđele moj mali."Baka i Dido"

11.11.2003.
Mjesec dana je prošlo,poslije ponoći nastao je novi dan,dan kada si se prije mjesec dana borila za život.Srce ti je stalo,zašto,zašto se srce nije borilo i nastavilo da kuca,da kuca,nezna baka.Sinoć je baka legla na krevet gdje smo ti i ja prije mjesec i tri dana zadnji put spavale zajedno.Ne mogu zaspati,zamišljam te pokraj sebe,stiskam jastk lagano kao da si ti tu,a baka te pokriva da ne ozebeš.Zašto te večeri,te srijede kada smo zadnji put spavale zajedno vrijeme nije stalo?Kako bi to lijepo bilo da sam se jutros probudila i da si ti vrat otvorila,zagrlila me,poljubila me i da smo zajedno započele novi dan.Jesmo započele odkad sam se probudila,cijelo vrijeme sam o tebi mislila,s tobom bila.Brzo će 1h popodne.Dido i ja odlazimo kod tebe.Zar mjesec dana te nismo vidjeli,zar mjesec dana te nismo dotakli,zar već toliko milujemo tvoj grob,pričamo sa tobom,čuješ li nas golubice naša,čuješ li jecanje naše.Čuješ,sigurno čuješ.Dolaze tetka,mala baka,svi pale lampione,vidiš li koliko te volimo.Jedino lampione ti možemo donjeti i naša srca što kucaju za tebe.Mama i Mateo došli su poslije kod bake,dolazi i tvoja rođena tetka i tetak.Bili su i oni kod tebe.Vidiš li li ljubavi naša koliko te svi volimo,koliko nam nedostaješ.Pala je noć,tvoja noć jer si po noći otišla,sjedi baka sada sama i u tišini sluša pucketanje iz peći.VOLIM TE ROBERTA,VOLI TE TVOJA BAKA,tako mi nedostaješ,puno da to boli,boli u prsima gdje kuca moje srce,moje srce kuca za tebe anđele.

12.11.2003.
"I BOG STVORI SUZE"-reće dido.Početak dana je u suzama,na stolu gori svijeća,dido ti upalio,plače.Sanjao te,plačemo oboje,zašto je Bog stvorio suze,da bi plakali.Vani sunce obasjava sve,ali nas ne.Dan je prekrasan,za nas nije...Teško je danas,idem u trgovinu samo da bi izašla iz kuće.Sagete glave koračam,jedva me noge nose.Kod pruge stanem,osluškujem vlak,stojim i gledam,sjećam se kako sam te učila kada budeš dolazila,mislila je baka da mora da te uči da paziš preko pruge.Koliko puta si rekla:"Slušaj bako ide li vlak"-brzo bi prelazile prugu.Sada baka mora samo na sebe paziti.Nećeš nikada sama prelaziti prugu,jer nećeš nikada svojoj baki doći.Idem dalje prema trgovini,vidim u daljini ženu i dijete,zaboli me srce moje,neće te tvoja baka više za ruku držati dok budemo šetale,nećeš kod bake više spavati,neće te baka kući voditi.Trgovina,sjeća se baka koliko puta smo se kod trgovine srele,u trgovini,pa onda zajedno,ti,tvoja mama i braco vozite me kući.Nema više toga,svaka svojim putem ide,samo sjećanja ostaju.Sve se izmijeni otkad te nema,jedino moje...

13.11.2003-23.20
Mama,tata i Mateo bili su prvi put kod tvoje tetke,isto bez tebe.Mali braco te spominje,a tetka briše suze.Sve je tužno i sama pomisao da nisi više sa nama...Dolazim kući,sve je tiho...Kuća prazna i hladna.Ljubim tvoju sliku,javljam ti se da znaš da sam tu,blizu tebe.Ljubavi moja malena i danas se baka po koji nezna put pita šta ti se dogodi.Dali smo te ikako mogli spasiti,neznam.Znam i danas mi nedostaješ i uvijek ćeš mi nedostajati.Znaj i zapamti da te tvoja baka uvijek voljela i voljet će te dok god bude disala.Volim te ANĐELE MOJ!!!



Da se ne zaboravi
da si iznenada otišla
Da se ne zaboravi
da si snama bila
I svima koji su
te voljeli
Puno puno
nedostaješ
Roberta mila!

VOLJENA BAKINA ROBERTA - 6 god.!

Roberta Pavković
19.05.1997 - 11.10.2003